Deset zapovijedi
Netko, nekada davno, u nekoj nepoznatoj i dalekoj zemlji je rekao: "U radu je spas, a u neradu sreća". Ja to jako poštujem jer mislim da su nekada ljudi bili mudriji. Kako nisu imali sve ove tehnološke igračke, koje nas svakodnevno zaglupljuju jer puno toga obavljaju za nas, imali su više vremena da sjede u hladu pod krošnjom drveta i razmišljaju o životu: o osnovnim vrijednostima koje treba poštovati i načinima kako se prilagoditi svakodnevnoj borbi za preživljavanje. Kako nisu znali pisati, te umotvorine su prenosili od usta do usta. Mnoge od njih su se izgubile, ali sam u razgovoru s jednim starim djedom saznao deset čovječjih zapovijedi koje vam u nastavku donosim. Poštujte ih, kao što treba poštovati starine i mudrosti. Ako vam se čini da su ovdje umješani i crnogorski prsti, moguće je da imate pravo.
Rađamo se umorni i živimo da bi se odmorili.
Voli tvoj krevet kao tebe samoga.
Odmaraj po danu da bi po noći mogao spavati.
Rad umara.
Ako vidiš nekoga da se odmara, pomozi mu.
Ne čini danas ono što možeš učiniti sutra.
Radi što manje možeš, a ono što upravo ne možeš izbjeći prepusti nekom drugom.
Od previše odmora još nitko nije umro.
Kada ti dođe volja da radiš, sjedni i pričekaj da ti prođe.
Rad donosi bolesti.
Najbolje stvari u životu su ili nemoralne, ili ilegalne ili debljaju.
Jedini lijek protiv mladenačkih bubuljica je starost.
Nema komentara:
Objavi komentar